Gospođa ludost oponaša mudrost
Gospođa ludost puna je strasti,
prosta je i ne zna ništa.
I sjedi na vratima svoje kuće
na stolici u gradskim visinama,
te poziva one koji prolaze putem,
koji ravno idu svojim stazama:
Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!
I nerazumnomu govori:
Kradena je voda slatka,
i ugodno je potajno jesti kruh.
A on ne zna da su Sjene ondje
da uzvanici njezini počivaju u Podzemlju.
(Mudre izreke 9,13-18)

„Kako nas žele ušutkati !?“ (razni autori)

Ako mi dozvolimo svom vlastitom svijetlu da svijetli, nesvjesno dajemo dozvolu i drugim ljudima oko nas da čine isto. Ako smo slobodni od svog vlastitog straha, onda naša sadašnjost automatski oslobađa druge. Ako prezremo sramotu i usudimo se zagrliti križ kako nas Učitelj uči, samo tako moguće je ostvarenje slobode djece Božje, a rođeni smo i živimo da bi se Slava Božja koja je u nama manifestirala.

„U početku bijaše Riječ“ (Iv 1,1)

Ne dozvoliti drugome da kaže (reče, rekne, govori, dijalogizira) je potvrda želje da se nad njim vlada i to apsolutno.To je dokaz totalitarne svijesti koja se na taj način razotkriva i biva viđena, javna, rasvijetljena, razotkrivena, odnosno pokazuje svoje pravo lice. Zato treba govoriti dok smo živi, braniti svoja uvjerenja, biti ljudi koji govore, a oni koji bi nas željeli ušutkati i nazvati sebe liberalnim, slobodoumnim, humanim, demokratičnim zapravo svojim stavom govore suprotno odnosno lažu.

“Homosexualnost-genetska, urođena, stečena, prisilna, socijalizacijska ili medicinska!?”

Kako je i kada homoseksualnost i tzv. „spolna (dez)orijentacija“ postala referentna točka ispravnog razmišljanja i djelovanja među ljudima !?
Ha , već se komešamo, pa znate…, ne bih ja o tome…, pa postoje takvi ljudi…, pa to je pravo svakog čovjeka da bude što hoće…, pa i oni su ljudi…, pa što si ti netolerantan, zašto te to pitanje uznemirava, pa možda si i ti prikriveni…, pa svi koji nešto o tome govore iz drugog rakursa su nacisti, fašisti, propagatori holokausta, desničari, konzervativci, nazadnjaci, srednjovjekovni, crkveni fundamentalisti, katolički talibani, klero-fašisti i tako niz već uhodanih etiketa kojima se i sam govor o tome sa druge strane (osim propagandnog i podržavajućeg) proglašava diskriminacijom, a svi koji govore postaju progonjeni, diskriminarani, eliminirani, diskvalificirani i proglašeni „neljudima“ za koje se čak mogu primijeniti i metode eliminacije koje su već bile provođene u ne tako davnoj prošlosti.

“Homoseksualnost je homofobija!?”

Čitajući o toj pojavi činila mi se suvislom misao da se u homoseksualnosti radi o posebnom problemu (strahu) i to posebnom obliku dubinskog (esencijalnog) straha od drugog (suprotnog) spola. Strah kao specifičan osjećaj se javlja u situacijama ugroze ili proživljene traume za koju želimo da se ne ponavlja ili da nas sjećanje ponovno vraća u trenutke doživljaja koji su bili izrazito neugodni. Taj strah je toliko jak i toksično utječe na afektivnost toliko da se javlja averzija (odbojnost) prema osobama drugog (suprotnog) spola. Ta odbojnost ide do te mjere da se osnovna usmjerenost u seksualnom (spolnom) djelovanju takvih osobnosti reflektira u odbijanju svake mogućnosti spolnih odnosa sa osobama drugog (suprotnog) spola uz osnovni poremećaj osjećaja privrženosti, požrtvovnosti i poštovanja koji se naziva ljubav. Uspoređujući to sa malignom i benignom agresivnošću koju je opisao Erich Fromm u svoj studiji „Anatomija ljudske destruktivnosti“ gdje je pokazao da se agresivnost kao prirodna pojava može razvijati u dva smjera koja su suprotstavljena i za posljedicu imaju destrukciju čovjeka i zajednice tako se i ove pojave mogu povezati sa malignom seksualnošću, odnosno malignom afektivnošću koje se posljedično odražavaju destruktivno na obitelj i prirodnu funkciju obitelji, rađanje novih živih bića -ljudi. Isto tako je uočljiva agresivna tendencija dekonstrukcije naravnog braka između muškarca i žene kao institucije kojom je ljudski rod prenosio život od postanka do danas i koja je dokazano najbolja za zdrav, uravnotežen emocionalni, duhovni i tjelesni razvoj djeteta. Neupitna je činjenica da smo svi ovdje prisutni nastali iz zajedništva muškarca i žene i rođeni od žene, pametnome dosta.
Napad na brak i obitelj i njihovo delegitimiranje uspostavom i tumačenjem istih kao prava nastalog političkim dogovorom onih na vlasti je skandalozno i oholo antihumanističko djelovanje koje se razotkriva u svim svojim osebujnostima u Hrvatskoj i širom europskog podkontinenta ovih dana.

Ivan Pavao II u svom djelu „Osoba i čin“ nas poučava da je čovjekovo ponašanje mjera kojom svatko živi svoje čovještvo iz razloga što je veza istine i etike nerazrješiva što znači da se istina razotkriva u djelovanju, a ne u govoru i umovanju. Sofizam novog doba u kojemu se „znanost“ i jezik znanosti koristi kao jedini ispravni put do istine kojom se odgaja nabrajajući činjenice ili nazovi činjenice dok se etika odnosno moral i zdravo razumski argumenti stavljaju u drugi plan.To je otklon od logike koja je u temelju svakog ljudskog djelovanja i pokušaja objašnjenja stvarnosti te davanja smisla ljudskom životu.
Vjera nas uči, ne sudi čovjeka nego njegov grijeh (ponašanje,zlo-čin). Mislim da je lijek za to Božja Ljubav, Milosrdni Isus što je u Betlehemu rođen i na Golgoti razapet na drvo križa za oslobođenje svih ljudi i za njihov spas. Grijeh je nužno vezan uz čovjeka, palog čovjeka, ali ga je Krist za slobodu oslobodio mukom, smrću i Uskrsnućem.
Odričem se takvog svijeta u kojem ljudi sa homoseksulanim sklonostima ne bi mogli živjeti i u svom domu biti što hoće, ali se isto tako odričem svijeta u kojem ne bih imao pravo da za takvo ponašanje kažem da nije dobro kao što nije dobro: prevariti suprugu/supruga, prevariti prijateljicu/prijatelja, uzeti tuđu stvar, maltretirati ili zlostavljati žene, djecu, bilo kojeg čovjeka, varati u igri, konzumirati prekomjerno alkohol, uzimati drogu, prodavati je drugome, kockati , biti nevjeran/na , biti promiskuitetan/tna, ubiti drugo ljudsko biće, napraviti abortus, eutanaziju, tjerati dugoga na činjenje zla, sexualno iskorištavati djecu, ne poštivati prometna pravila, prebrzo voziti, ne dati drugome da vjeruje i da živi i ispovijeda svoju vjeru, …

„ Bauk autocenzure kruži Europom…“ (K. Marx)

Htjeti, moći i trebati izraziti svoj stav i uvjerenje na jasan, nedvosmislen i javan način je osnovno ljudsko pravo nakon prava na život, sve drugo je totalitarna ideologija i mentalitet koji se pokušava nametnuti pod maskom borbe za ljudska prava, a protiv diskriminacije. Meni nije problem biti i u manjini, pa da sam i sam na svijetu i da me sada svi osude, prebiju, etiketiraju, objese, na smrt osude, osramote, strpaju u zatvor, proglase mrziteljem ili jednostavno izoliraju svjedočim i izričem
svoj stav da to nije dobro i ne želim da netko moju djecu uvjerava da je dobro što nije dobro i da je ZLO dobro, i da nema razlike između zlog i dobrog i da je problem ako ja to kažem i štitim svoju djecu.
Za sve one koji sebe nazivaju humanistima i zgražaju se nad drugačijim stavovima potreban je mali duhovni ili ako hoćete intelektualni napor da se pokuša utemeljiti bilo koje pravo, humanizam ili pravni poredak.
„Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo …“( Mt 10,28-33)

„Život Biraj“ (Isus Krist)

Smatram da postoji samo jedan stav koji je razdjelnica svjetova, a to je odnos prema Životu! Život (naj)nezaštićenijih ljudskih bića u majčinoj utrobi (nerođenih). To je orijentir, stožerna točka, pitanje mira i prava, pitanje dostojanstva svake ljudske osobe, pravednosti pa kad se odrede prema tome onda možemo pričati o svim humanističkim načelima o kojima god hoćete. Sve drugo je laž i pristanak uz zlo. Da bi laž postala “istinom” potrebno je dekonstruirati kulturu (jezik, govor, religiju, filozofiju, ontologiju, etiku, epistemologiju, logiku…) i biologiju kao osnovu identiteta čovjeka i kao prirodnu datost, darovanost. Radi se o „prevrednovanju svih vrijednosti“ ( F. Nietzche) u njihovom bitnom temelju i stvaranju novih temelja. Svijet kao bitno ljudski svijet (društvo, zajednica, čovjek) mora imati temelj, jer je bez toga čovjek bačen u ništavilo slučajnog postojanja i postaje branitelj mjesta od ničega ili „bitak na smrt“ (M. Heidegger). Ova kontrakultura je poseban projekt koji se politički uprisutnjuje u ovom našem vremenu kroz „gender“(rodnu) ideologiju. Ta ideologija se nastoji ostvariti metodama nametanja izvan demokratskih procedura, kroz medije i školski odgoj i to manipulacijama i dezinformacijama. Napad na dječju nevinost i dostojanstvo predstavlja pokušaj ili začinjanje novog totalitarizma protiv kojeg se moraju poduzeti određene mjere raskrinkavanja i u konačnici djelovanja koje je usmjereno sklanjanju takvih aktera sa političke pozornice zbog mogućih teških posljedica za život djece, obitelji i svakog prirodnog zajedništva (obitelji, naroda, nacija, društava, država).

Ja ću svoju djecu štititi od indoktrinacije i laži kako je spolna (dez)orijentacija normalna, urođena, prirodna, genetska.
Ako čovjek nije slobodno biće koje bira i čini onda je neslobodno biće koje je determinirano i uvjetovano pa je samim time odnos dobra i zla suvišan kao i postojanje zakona, prava, normi, kazni ili nagrada, odnosno sve što čovjek može činiti je dobro ako se to nekoličak njih dogovore i drugima to nametnu kao dogmu, novi zakon ili kroz ideološku indoktrinaciju i neurolingvističkim programiranjem promijene svijest i savjest (pranjem mozga masmedijskim novogovorom te političkom korektnošću i autocenzurom).

Ne dajmo im našu djecu!
Miljenko Marić, prof.fil i soc
otac 5 djece, muž jedne žene